Ozloglašeni psihijatar devojke lečio elektro šokovima i držao zatočene u skučenoj sobi: Njegova pacijentkinja danas je svetski poznata glumica
Britanski psihijatar Vilijam Sargant stekao je svetsku slavu šesdesetih godina zahvaljujući svojoj tehnici "izlečenja" devojaka koje su imale psihičkih problema. Njegova brutalna metoda lečenja kombinacijom strujnog udara i lekova i danas se pamti, a neke od pacijentkinja bile su mu današnje slavne ličnosti, koje su svojevremeno javno govorile o tom traumatičnom iskustvu.
Jedna od njih bila je i Silija Imri, tada četrnaestogodišnja devojčica, a danas svetski poznata britanska glumica, koja je o traumama koje je preživela svojevremeno govorila javno.
U galeriji pogledajte fotografije Vilijama Sarganta:
- Kada danas prolazim kroz ovu zgradu na putu do Nacionalnog pozorišta, vidim prozor na kom sam sedela i čekala je, i kroz mene prolazi duboka jeza - prisetila se glumica scene dok je na prozorskom krilu Kraljevske bolnice za žene i decu "Vaterlu" sedela i čekala kada će njena majka doći po nju.
Hiljade ljudi danas prolaze pored bolničkog krila nekada poznatog kao "soba za spavanje Villijama Sargeta" ili "soba broj 5" u kojoj su pacijenti, mahom žene, bile u prinudnoj komi dugoj tri do pet meseci, a u kojoj su buđene samo zarad elektrokonvulzivne terapije (ESTH) koja je podrazumeva strujni udar do 110 volti usmeren na temporalni (slepoočni) režanj mozga.
Skoro 60 godina kasnije, Silvija Imri i druge bivše pacijentkinje žele da znaju zašto su prošle tako ekstremne tretmane bez njihovog pristanka.
- Moj otac je bio potpuno slomljen kad me je video. Rekao mi je da izgledam kao živi zombi - prisetila se En Vajt, još jedna od Sargetovih pacijentkinja.
U galeriji pogledajte fotografije glumice Silije Imri:
O njegovim stravičnim metodama svojevremeno je govorila i medicinska radnica koja se predstavila samo imenom Šeli, a koja je pola godine tokom 1968. radila u sobi broj 5.
- Bili su kao nevidljivi ljudi. Sve smo ih znali, ali u stvarnosti oni nisu postojali za nas - kazala je Šeli.
Godine 1948. Kraljevska bolnica "Vaterlu" postaje deo bolničkog krila "St. Tomas" nakon što je osnovana Nacionalna zdravstvena služba (NHS).
Psihijatar Villijam Sargant imenovan je za lekara zaduženog za odeljenje za psihijatriju u "St. Tomasu" koje je ubrzo postalo poznato kao "Odeljenje Vilijama Sarganta". To je ambicioznom lekaru dalu odrešene ruke da pribegava svojim kontroverznim pristupima verujući u teoriju da "svaki organ može biti bolje korigovan ukoliko se podvrgne specifičnim tretmanima". Za intenzivnu elektroterapiju bio je potreban samo pristanak roditelja koji su mahom na isti pristajali verujući doktoru da će im zaista pomoći.
- Nisam siguran da su obrasci saglasnosti bili u upotrebi 1960-ih. U to vreme, lekari su retko razgovarali o rizicima povezanim sa tretmanima - prisetio se lekar koji je radio na zloglasnom odeljenju 5 tokom 1968. godine i koji je insistirao na anonimnosti.
Međutim, prema tvrdnjama doktora Sarganta, kombinacija anestezije i terapije elektrošokovima dovela je do reprogramiranja umova i dovodila do pozitivnijih misli kod pacijenta. U današnje vreme to bi se uporedilo sa terminom "vratio na fabrička podešavanja". Ali, devojke koje su bile pacijenti, a sada su odrasle žene tvrde da i dan danas imaju traume zbog tog zaštrašujućeg iskustva, kao i da se zbog toga bore sa egzistencijalnom krizom indentiteta.
- Po pravilu, pacijent ne zna koliko dugo je spavao ili koji tretman je dobio. Pod režimom spavanja, sada može imati mnogo vrsta terapije, što je neophodno, ali često nije lako tolerisati - govorio je Sargant kojem je malo ljudi imalo hrabrosti da se suprotstavi u razmišljanju uzevši u obzir visoku poziciju na koju je bio postavljen.
- On se i dalje pojavljuje u mojim najgorim noćnim morama - kazala je svojevremeno glumica Imri Silvija.
Sargant je veoma brzo postao svetski poznat, ne samo zbog svoje nesvakidašnje terapije, već i zbog gostovanja u BBC emisijama i svog prugastog odela. Stigao je čak i do druge strane Atlantika gostujući i držeći predavanja o svojoj najprodavanijoj knjizi "Opsednuti umom".
Međutim, šesdesetih godina, kolega lekar Kris Valter primetio je da se pacijenti bolje ponašanju i reaguju ako se Sargentovoj terapiji dodaju i antidepresivi, kada je krenula era polemike oko toga šta je ispravnije i zašto. Prethodnih 15 godina pojedine onlajn zajednice koje se bave ovim pitanjima pokušale su da okupe što više Sargantovih pacijenata koji su prošli ove i srodne medicinske terapije u želji da saznaju šta se zaista dogodilo.
Veliki broj ljudi bilo je teško okupiti jer neki od njih više nisu živi ili jednostavno ne žele da se prisećaju tog perioda života, ali od onih koji su se oglasili smatraju da je to velika sramota za društvo tog doba i često boravak na odeljenju 5 porede sa zatvorom. Pojedine pacijentkinje, koje su tada bile tinejdžerke, tvrde da su se zbog Sargantovih tretmana kasnije u životu suočavale sa poremećajem u ishrani, opsesivno-kompulzivnim poremećajem, anksioznošću i postporođajnom depresijom.
Ono što ovu priču čini još skandaloznijom jeste da se mišljenja pacijentkinja ne mogu uzeti kao pouzdana baš zbog tretmana elektrošokovima i velikom dozom lekova, ali mnoge od njih i dalje su spremne da glasno pričaju svoju priču.
(Kurir.rs/TheGuardian)
Bonus video: U ovom srpskom selu leži cela istorija Balkana